Mnogi kolonisti koji su stigli u Novu Pazovu bili su bolesni, iscrpljeni ili invalidi, zbog čega im je lekarska pomoć bila potrebna od samog početka. Sreska vlast je pokušavala da organizuje osnovnu zdravstvenu zaštitu za novopridošlo stanovništvo. U jednom periodu u Novu Pazovu je dolazio sreski lekar iz Stare Pazove, a ambulanta je bila smeštena u privatnoj kući, na mestu gde se danas nalazi zgrada pošte.
Tokom borbi na Sremskom frontu, Nova Pazova je imala ulogu ratne bolnice. Teži bolesnici i ranjenici upućivani su zaprežnim kolima u Zemun, gde su mogli da dobiju ozbiljniju medicinsku pomoć.
Prvi opštinski lekar u Novoj Pazovi bio je dr Svetislav Turoman, još 1910. godine, a prvi apotekar Petar Garapi. Zabeležena su i imena medicinskih sestara i babica koje su radile u tom periodu, kako opštinskih, tako i privatnih.
Nakon rata, posebna pažnja posvećena je deci. Prema izveštaju Okružnog narodnog odbora iz juna 1945. godine, u Novoj Pazovi je postojao dečji dom sa 86 dece, ali bez stalnog lekara. Povremeno je dolazio dr Ilija Klašna iz Stare Pazove. Teže obolela deca slata su na lečenje u Novi Sad i Zemun, dok su deca obolela od trahoma redovno upućivana u zemunsku bolnicu. Samo tokom 1945. godine, 65 dece iz doma poslato je na lečenje zbog ove zarazne očne bolesti.
Iste godine osnovana su i prva obdanšta, među kojima i ono u Novoj Pazovi sa 33 deteta.
Zdravstveni odsek Sreskog narodnog odbora Stara Pazova je 1946. godine započeo konkretne korake ka osnivanju stalne zdravstvene ustanove u Novoj Pazovi. Odlučeno je da se jedna zgrada osposobi za ambulantu i porodilište. Objekat je imao više prostorija, kupatilo i predsoblje, dok je deo zgrade bio namenjen ambulantnim pregledima i smeštaju bolničarke.
Planirano je i da se zgrada na sprat, koja se nalazila van naselja, preuredi u zaraznu bolnicu, ali je nedostatak sredstava usporavao realizaciju. Uprkos tome, ambulanta i porodilište su otvoreni i započeli sa radom.
Lekari su obilazili sva mesta u srezu jednom nedeljno i obavljali ambulantne preglede. Prema izveštajima iz 1946. godine, voda za piće bila je ispravna, a ishrana stanovništva ocenjena kao zadovoljavajuća.
Početkom 1946. godine, u Novoj Pazovi je ukinut karantin protiv pegavog tifusa, jer nije zabeležen nijedan sumnjiv slučaj. U istom periodu, zdravstvene ustanove su postojale u više mesta sreza, uključujući i Novu Pazovu, gde je ambulanta imala jednu prostoriju. Lekarsku službu obavljao je dr Ilija Klašna, uz pomoć bolničarke Dragice Markuš.
Tokom 1947. godine, zdravstvena stanica u Novoj Pazovi istakla se kao jedna od najaktivnijih – kroz nju je prošlo oko 5.300 pacijenata. U porodilištu je, zajedno sa Inđijom, zabeleženo 390 porođaja, što govori o njegovom značaju za širu okolinu.
Početkom pedesetih godina uočeni su i ozbiljni društveno-zdravstveni problemi, uključujući pojavu polnih bolesti, što je zahtevalo saradnju zdravstvenih službi i organa unutrašnjih poslova. Istovremeno je konstatovano da su prostori zdravstvene stanice neuređeni, a porodilište zapušteno i nedovoljno opremljeno.
Donete su odluke o uređenju prostorija, nabavci nove opreme i zapošljavanju nove babice. Od 1952. godine kao lekar u Novoj Pazovi pominje se dr David Kenig, a iste godine započete su pripreme za otvaranje zubne ambulante. Zubna služba je zvanično počela sa radom 1953. godine.
Privatna zdravstvena delatnost u Novoj Pazovi prestala je sa radom 1959. godine. Već početkom šezdesetih, Narodni odbor opštine Stara Pazova ukazivao je na ozbiljan nedostatak prostora i potrebu za većim brojem lekara, uključujući specijaliste za dečje bolesti i plućne bolesti.
Kao kruna dugogodišnjeg razvoja zdravstvene zaštite, 28. aprila 1962. godine osnovan je poseban Dom zdravlja u Novoj Pazovi, čime je stvoren temelj modernog zdravstvenog sistema u ovom mestu.
