Rade Mucalj je sa suprugom Katicom stigao u Novu Pazovu 4. novembra 1944. godine. U tom periodu Nova Pazova je bila oslobođena pre Beograda. Nemci su čuvali granicu na Dunavu, očekujući da će Crvena armija izvršiti napad preko reke. Sva sela uz Dunav u Sremu bila su oslobođena oko petnaest dana ranije nego Beograd.
U trenutku oslobođenja Beograda, u Novoj Pazovi se nalazio samo jedan poručnik korpusa, koji je tu boravio nekoliko dana. Nakon njegovog odlaska, u mesto dolazi Rade Mucalj. Njegova supruga Katica bila je prva žena koja je tada došla u Novu Pazovu.
Pre dolaska u Novu Pazovu, Rade Mucalj je obavljao dužnost komesara milicije u Staroj Pazovi. Po nalogu Sreskog odbora i Komiteta Partije, upućen je u Novu Pazovu na novu dužnost.
Po dolasku, u mestu je postojala samo prolazna kuhinja, namenjena ljudima koji su prolazili i mogli da svrate radi okrepljenja. Uz pomoć Sreza staropazovačkog, kuhinja je ojačana i bolje organizovana.
Prvih deset do petnaest dana Rade Mucalj je bio potpuno sam. Nije bilo odbora, institucija niti organizovane vlasti. Svakodnevno je dolazila omladina iz okolnih mesta i zajedno su prikupljali osnovne potrepštine: krevete, jastuke, lonce, šerpe i drugo pokućstvo. Postojala je i određena količina stoke, koja je pripremana za klanicu. Prikupljena roba smeštana je u magacine i školske zgrade.
U Novoj Pazovi je u tom trenutku ostalo deset do petnaest nemačkih (švapskih) porodica sa decom.
Nakon nekog vremena, Rade Mucalj je dobio dvadeset milicionera. Nemačke porodice su potom prikupljene i upućene dalje.
U tom periodu bilo je zaplene oružja, kao i otkrivanja skrivenih nemačkih vojnih položaja i skladišta.
U prvim danima iz Nove Pazove se odnosilo sve što se moglo poneti – mašine, električni satovi, burad i druga imovina. Po dolasku, Rade Mucalj je uveo red. Selo je bilo blokirano i bez njegovog potpisa niko nije mogao da izađe. Oko sela su neprekidno kružile patrole.
Kasnije su kamioni prevezli prikupljene stvari u Staru Pazovu. Prioritet je bilo snabdevanje bolnice, dok je preostala imovina dodeljivana doseljenicima.
Ubrzo je formiran prvi Narodnooslobodilački odbor u Novoj Pazovi. Za predsednika je postavljen Aca Urošević-Lalin, za sekretara Rade Mucalj, a za blagajnika J. Hudokmet.
U tom trenutku nisu postojale društveno-političke organizacije. Nije bilo organizacije KPJ, Narodnog fronta niti AFŽ-a, jer gotovo da nije bilo stanovništva koje bi ih činilo.
Po nalogu Sreskog komiteta KP iz Stare Pazove, Rade Mucalj je dobio zadatak da formira partijsku organizaciju. U početku je postojalo svega nekoliko ljudi, među kojima i Cvetko Burčin iz Belegiša, koji je kasnije preminuo.
U Novoj Pazovi je postojala i pomoćna mašinska stanica, u kojoj su radili Žarko Grujić, Nikola Dudin, Milan Rankov i drugi. Tako je formirana partijska organizacija sa desetak članova.
Rade Mucalj je u jednom periodu istovremeno obavljao funkcije sekretara Mesnog narodnog odbora, sekretara partijske organizacije, Narodnog fronta i drugih organizacija.
Početkom 1945. godine, u januaru ili februaru, formiran je novi Mesni narodni odbor. Predsednik je ostao Aca Urošević, a sekretar Nikola Mrdalj iz Surduka. Mandat ovog odbora bio je kratak. U njegov sastav ušli su Milan Burić, Jovan Perin, Milan Zec, Rade Galović i Sava Vignjević. Kasnije je za predsednika postavljen Obren Starovin.
U tom periodu počele su da pristižu izbeglice iz Srbije i sa Kosova. Naseljavanje se odvijalo tako što su porodice zauzimale kuće redom, kako su pristizale.
Dolazio je i Mile Peruničić, koji je davao savete kako da se naseljavanje organizuje na što uređeniji način. Vremenom, dolaskom kolonista, život u Novoj Pazovi počeo je da se organizuje i normalizuje. Formirane su zaprežne stanice koje su pomagale u poljoprivrednim radovima, dok su zadruge osnovane nešto kasnije.
Tako se, prema svedočenju Rada Mucalja, postepeno oblikovao prvi institucionalni i društveni život u Novoj Pazovi nakon oslobođenja.
