Čedomir Borovin potiče iz dalmatinske porodice Borovina, poreklom sa prostora iznad Splita. Njegova porodica je pre Drugog svetskog rata kolonizovana na Kosovo, u Drenicu, odakle su 1941. godine proterani. Nakon toga, utočište nalaze u selu Burince kod Mladenovca, a u novembru 1944. godine majka Marija dovodi Čedomira i njegovog starijeg brata Rada u Novu Pazovu. Po dolasku, smeštaju se u prve prazne kuće u Poljskoj ulici, zajedno sa brojnim dalmatinskim porodicama koje su tada naseljavale ovaj kraj.
U teškim godinama oskudice, započinje Čedomirov dug i uporan put obrazovanja. Iako je majka mogla da mu pruži samo osnovnu podršku, odlučuje da se sam izbori za svoje školovanje. Njegovo obrazovanje traje punih sedamnaest godina – od metalostrugarskog zanata do zvanja pogonskog inženjera, pronalazača i inovatora. Kao racionalizator, svoja rešenja nije stvarao za ličnu korist, već za unapređenje proizvodnje, brži i lakši rad i smanjenje troškova u korist društva.
Čedomir Borovin ostao je upamćen i kao prvi Novopazovčanin koji je služio u sastavu Ujedinjenih nacija, pod „plavim šlemom“, na Sinaju od 1. jula do 7. decembra 1957. godine, u vreme mirovne misije između Egipta i Izraela. Nakon njega, u mirovnim misijama UN učestvovali su i Dušan Burić i Zdravko Raković.
Radni vek proveo je u poznatoj firmi „Mostogradnja“ iz Batajnice, gde je za svoj predan rad dobio sva značajna priznanja. Od države je nagrađen Prvomajskom nagradom rada, a 1976. godine i Ordenom rada sa srebrnim vencem. Borovin posebno ističe značaj generacija Novopazovčana koje su se školovale za zanate, vojna i civilna zanimanja, učestvovale u radnim akcijama i izgradnji zemlje, postajući stubovi razvoja zajednice.
