Kolonisti se nisu lako odricali svojih tradicionalnih običaja. Iako su prihvatali novo društveno uređenje, religiju nisu napuštali, naročito kada je reč o krsnim slavama. Zabeleženo je da je Uroš Meho, tokom rasprave o religiji kao nazadnoj i suprotnoj ideologiji, na partijskom sastanku izjavio:
„Evo, drugovi, predajem svoju partijsku člansku knjižicu, jer ne mogu da napustim krsnu slavu.“
Milan Meho, kao stariji član Partije i prvoborac, nastavio je da slavi slavu i pali sveću. Mino Vujić je krstio svoje dete kod popa, odnosno dovodio sveštenika u svoju kuću. Gligor Vuković se „pravdao“ da na Jovanjdan obeležava rođendan svog sina, dok se u stvarnosti mlado društvo okupljalo povodom slave Svetog Jovana.
Partija je posebnu pažnju posvećivala borbi protiv alkoholizma. Konstatovano je da se dvadeset članova često opijalo, među kojima je bilo i prosvetnih radnika, što je negativno uticalo na školsku omladinu. Zbog konzumiranja alkohola isključeno je više članova iz Partije.
Omladinska organizacija brojala je 279 članova, organizovanih u pet aktiva. Zabeleženo je da je 27 članova isključeno zbog nediscipline, unošenja malograđanskih shvatanja i nemorala među omladinu. Ipak, dobrih i vrednih bilo je znatno više, pa je 20 mladih provelo dva meseca na radnoj akciji u Sevojnu.
Godine 1953. Partija je imala 445 članova u sedam osnovnih organizacija, a iz Partije su isključena 23 člana. Među isključenima su bila tri neprijatelja, dva ibeovca i jedan ratni zločinac. Dva člana su sama odbila članstvo, dok su ostali isključeni zbog neposlušnosti, pijanstva, religioznosti, krađe i tuča.
Pored isključenja, izrečene su i partijske kazne: opomena (9), ukor (17) i strogi ukor pred isključenje (3).
Mesni komitet je imao 17 članova, ali je jedan član otkriven kao neprijatelj i isključen iz KP. Mesni komitet je potom promenio naziv u Opštinski komitet SK. Novi naziv zvanično je uveden 11. januara 1953. godine, nakon izborne konferencije i sprovedene reorganizacije.
Nakon reorganizacije, u mestu su postojale četiri osnovne organizacije:
I rejon – sekretar Todor Saravolac
II rejon – sekretar Milan Medin
III rejon – sekretar Mirko Boovin
IV rejon – sekretar Dušan Meho
Opštinski komitet činili su: Obrad Boovin, Nikola Vovodin, Mirko Boovin, Todor Saravolac, Milan Medin, Sreta Markovin, Branko Zorin, Dušan Meho, Bre Veli, Stevan Markovin, Jovan Turanjanin, Vid Vovodin, Milena Enimovin, Drago Mijanovin, Veljko Beković, Bore Crnobra i Branko Rafenovin.
Formirana je i Reviziona komisija 2. februara, sa Bogdanom Kosanovinom kao predsednikom i Dragutinom Pecom kao sekretarom. Zadatak komisije bio je da kontroliše rad Opštinskog komiteta i osnovnih organizacija.
Krajem 1954. godine Partija u Novoj Pazovi imala je 428 članova. Na izbornoj konferenciji održanoj 19. decembra 1954. izabran je novi Komitet od 11 članova. Tokom narednih godina dolazilo je do daljih promena u rukovodstvu, a 1956. godine izvršeno je novo konstituisanje Opštinskog komiteta.
Društveno poljoprivredno dobro formirano je nakon reorganizacije SRZ i preuzelo je osnovna sredstva bivše zadruge „Slobodan Princip“. Narodna vlast dodelila je oko 2.000 katastarskih jutara zemlje iz opštenarodne imovine na upravljanje.
Jedna od zadruga suočavala se sa ozbiljnim finansijskim i organizacionim problemima, ali se vremenom stabilizovala. Mehanizacija je unapređena, broj traktora povećan na četiri, izgrađeno je ekonomsko dvorište, a započeta je i izgradnja magacina i objekata za smeštaj poljoprivrednih mašina. Godine 1956. Narodni odbor opštine odobrio je zajam od 2.000.000 dinara, čime je omogućen dalji razvoj zadruge.
Tokom 1956. godine u Savez komunista primljeno je 55 novih članova, dok je organizacija ukupno brojala 459 članova. U 1957. godini primljena su još 22 člana.
Socijalni sastav činili su radnici, zemljoradnici, prosvetni radnici, službenici, studenti, penzioneri i drugi. Nacionalnu strukturu većinom su činili Srbi, uz pripadnike drugih naroda i narodnosti.
U periodu 1956/57. postojalo je 11 osnovnih organizacija. Pred ukidanje Nove Pazove kao opštine, 22. februara 1959. godine, održana je Opštinska konferencija Saveza komunista, na kojoj su izneti referati i doneti zaključci o daljoj sudbini ovog mesta.
