Godina 1955. zauzima posebno mesto u hronici Nove Pazove. Te godine Narodni odbor opštine imao je 23 odbornika, a na njegovom čelu nalazio se Obrad Vovodin, ratni borac i odlučan čovek. Na sednici održanoj 25. januara doneta je značajna odluka da se Fudbalskom klubu „Radnički“ dodeli nova lokacija za igralište u samom centru mesta, dok je na starom terenu planirana izgradnja boračkih kuća, što je kasnije i realizovano.
U sastavu Narodnog odbora nalazili su se brojni meštani, predstavnici različitih delatnosti i krajeva. Budžet opštine Nove Pazove za 1955. godinu iznosio je 8.705.400 dinara, a pri Odboru je delovalo više komisija – za odluke, finansije, molbe i žalbe, kao i za komunalna pitanja – koje su imale zadatak da unaprede funkcionisanje mesta i odgovore na potrebe stanovništva.
Nezadovoljni položajem u staropazovačkom srezu, stanovnici Nove Pazove su sve glasnije zahtevali izdvajanje iz postojeće opštine i priključenje Zemunu, odnosno Beogradu. Na zboru birača početkom 1955. godine većinom glasova doneta je odluka da se pokrene inicijativa za pripajanje Beogradu.
Tim povodom formirana je posebna komisija, koja je imala zadatak da zvanično uputi zahtev nadležnim organima u Beogradu i Staroj Pazovi. O razlozima ove inicijative svedočio je Nikola Vovodin, ističući da je uvođenjem komunalnog sistema i zakona o doprinosima iz ličnih dohodaka, Nova Pazova ostvarivala značajna sredstva zahvaljujući velikom broju radnika zaposlenih u Beogradu i okolini. Međutim, postojala je sumnja da ta sredstva nisu u potpunosti stizala u opštinski budžet, već da su se zadržavala na nivou sreza.
Kako po ovom pitanju nije došlo do konkretnih rezultata, novi zbor birača održan je 15. maja 1955. godine, uz prisustvo narodnog poslanika Srete Kovačevića. Nakon duge i burne rasprave donet je zaključak da Nova Pazova treba da bude samostalna opština, ali u sastavu beogradske komune. I ovaj zaključak, međutim, ostao je samo zapisan na papiru, bez stvarne primene.
Ideja o bližem vezivanju za Beograd ponovo se pojavila decenijama kasnije, sredinom devedesetih godina, ali tada više kao pojedinačni predlozi, a ne kao zvanični zahtevi građana.
Po prelasku na komunalni sistem, Obrad Vovodin je jednoglasno izabran za predsednika Narodnog odbora, dok je za sekretara postavljen Dragutin Pec, koji je nakon nekoliko meseci podneo ostavku. Te godine prestala je sa radom Škola učenika u privredi, a zabeležen je i podatak da je u mestu tada bilo 259 nepismenih osoba. Organizovani su kursevi opismenjavanja, ali sa slabim odzivom i ograničenim uspehom.
Uprkos poteškoćama, komunalni sistem doneo je vidljiv napredak: izgrađeni su duboki bunari, pijaca, klanica i uvedeno ulično osvetljenje. Pred Novom Pazovom su se, uprkos neispunjenim političkim ambicijama, otvarale jasnije i stabilnije perspektive razvoja.
