Ovaj deo hronike sastavljen je od novinskih članaka koji su beležili ljude i događaje iz Nove Pazove u prvim godinama nakon oslobođenja. Iako pisani u duhu vremena, ovi zapisi su danas dragoceni jer verno prikazuju svakodnevicu kolonista, njihove izazove, ali i entuzijazam sa kojim su započinjali novi život.
Iz ovih tekstova jasno se vidi sa kakvim su elanom i idealima novi stanovnici prilazili izgradnji svoje zajednice. Njihova vrednost je tim veća jer predstavljaju neutralno svedočanstvo jednog vremena, važnog za razumevanje prošlosti Nove Pazove i njenih stanovnika. Tek kroz ove zapise potomci kolonista mogu sagledati koliko su truda, odricanja i samopregora uložili njihovi dedovi i očevi u stvaranje novog doma — a stvarnost je, često, bila i teža nego što je zapisano.
Svi članci dati su uz naznaku lista i datuma objavljivanja.
Stara Pazova, januar 1946.
Sa velikom pažnjom i solidarnošću, žene Srema dočekivale su porodice kolonista, pomagale im pri smeštaju i obilazile ih noseći poklone za decu i žene. Članice Antifašističkog fronta žena (AFŽ) pružale su konkretnu pomoć već pri samom prolasku kolonista, obezbeđujući hranu i odeću za najugroženije.
Tokom poseta Novoj Pazovi, donošene su veće količine osnovnih namirnica, kao i kućni predmeti neophodni za svakodnevni život. Posebna pažnja posvećivana je deci, ali i ženama koje su tek započinjale život u novom okruženju. Aktivistkinje mesnih odbora AFŽ-a redovno su obilazile koloniste, pomažući im da prve dane u novom zavičaju provedu lakše i dostojanstvenije.
(Slobodna Vojvodina, 1946)
Nova Pazova, januar 1946.
Plan kolonizacije predviđao je doseljavanje po 500 porodica iz Bosne i Vojvodine. Do početka 1946. godine u Novu Pazovu stigao je značajan broj porodica, pretežno iz sarajevskog i tuzlanskog kraja, kao i iz Srema. Pristizale su i porodice iz Zemuna, ali i veliki broj takozvanih auto-kolonista iz različitih delova zemlje.
Popisi su beležili dolazak porodica iz Bosne i Hercegovine, Kosova i Metohije, Like, Korduna, Dalmacije i Vojvodine. Mnogi od njih suočavali su se s problemima oko smeštaja i ishrane, a snabdevanje osnovnim resursima odvijalo se sporo i uz velike poteškoće.
Među kolonistima nalazio se i značajan broj ratnih invalida, kako iz Prvog svetskog rata, tako i iz Narodnooslobodilačke borbe. Deo njih bio je uključen u programe rehabilitacije i obuke u većim gradovima.
(Slobodna Vojvodina, 1946)
Sremska Mitrovica, januar 1946.
Novinski izveštaji ukazuju i na teškoće u organizaciji zimskog oranja u Sremu. Nedovoljna koordinacija između nadležnih službi usporavala je radove na dubokom oranju. Iako su pojedine brigade bile angažovane, vremenske nepogode i administrativni propusti dovodili su do zastoja, što je dodatno otežavalo već složenu situaciju kolonista i lokalnog stanovništva.
Tokom 1946. godine organizovana su i takmičenja između agitaciono-propagandnih odbora Narodnog fronta u više srezova. Cilj ovih aktivnosti bio je unapređenje rada na prikupljanju poreza, otkupu poljoprivrednih viškova, razvoju zadrugarstva, ali i jačanju kulturnog života.
Takmičenja su obuhvatala organizaciju kulturnih i umetničkih priredbi, opismenjavanje stanovništva, izdavanje zidnih i usmenih novina, osnivanje biblioteka, horova i dramskih sekcija, kao i održavanje političkih tribina i čitalačkih grupa.
Stara Pazova, januar 1946.
Na sastancima sreskog odbora AFŽ-a istaknuto je veliko angažovanje žena u zbrinjavanju ratne siročadi i pomoći borcima. Prikupljana je odeća, topli predmeti i osnovne potrepštine, koje su distribuirane vojsci i dečjim domovima u Novoj Pazovi i okolini.
Poseban akcenat stavljen je na osnivanje prihvatilišta za majke i decu koja su boravila na železničkim stanicama, kao i na preuzimanje trajnog starateljstva nad ratnom siročadi.
Stara Pazova, januar 1946.
Krajem januara izvršena je administrativna reorganizacija sreskih i mesnih narodnih odbora. Sprovedena je eksproprijacija velikih poljoprivrednih površina, a evidentiran je i veliki broj agrarnih interesenata, čime su postavljeni temelji za dalji društveni i ekonomski razvoj ovog kraja.
