Dositej Obradović (1739–1811) bio je srpski prosvetitelj, pisac i reformator, jedan od najznačajnijih ljudi srpske kulture s kraja 18. i početka 19. veka. Smatra se ocem srpskog prosvetiteljstva i začetnikom modernog obrazovanja kod Srba.
Rođen je u Čakovu (Banat). Kao mladić se zamonašio, ali je ubrzo shvatio da ga više privlači znanje nego manastirski život. Zato je krenuo na dug put po Evropi i Bliskom istoku – živeo je i učio u Grčkoj, Italiji, Nemačkoj, Francuskoj, Rusiji i Engleskoj. Ova putovanja oblikovala su ga u duhu prosvetiteljskih ideja – slobode, obrazovanja i racionalnog mišljenja.
Dositej je pisao jednostavnim narodnim jezikom, kako bi ga svi razumeli, čime je doprineo približavanju književnosti običnom narodu. Njegova dela, poput „Život i priključenija” (autobiografija) i „Sovjeti zdravog razuma”, bila su prožeta praktičnim savetima, moralnim poukama i idejom da se narod obrazuje i uzdigne.
Po povratku u Srbiju, aktivno se uključio u javni život. Postao je prvi srpski ministar prosvete u obnovljenoj državi Karađorđa i imao ključnu ulogu u osnivanju Velike škole u Beogradu, preteče današnjeg Univerziteta u Beogradu. Njegov cilj bio je da narod dobije priliku za obrazovanje na svom jeziku i da Srbija uhvati korak sa razvijenim evropskim zemljama.
Dositej Obradović ostao je simbol znanja, obrazovanja i slobodoumlja. Njegove misli i danas važe: da bez škole i knjige nema napretka, da narod mora da se obrazuje i da sloboda ide ruku pod ruku sa prosvetom. Umro je 1811. godine u Beogradu, a sahranjen je u porti Saborne crkve.