Kneginja Milica (1335–1405), u narodu poznata i kao Carica Milica, bila je supruga kneza Lazara i majka despota Stefana Lazarevića. Ostala je zapamćena kao jedna od najznačajnijih i najsnažnijih žena srpske istorije – vladarka, majka, diplomatkinja i monahinja.
Milica je poticala iz ugledne loze Nemanjića. Udajom za kneza Lazara postala je deo političkog i kulturnog vrha tadašnje Srbije. Njihov brak bio je skladan, a zajedno su imali više dece, među kojima i Stefana Lazarevića, jednog od najvećih srpskih despota.
Posle pogibije kneza Lazara na Kosovu 1389. godine, Milica je preuzela vođenje države u izuzetno teškom vremenu. Morala je da balansira između očuvanja srpske vlasti i sve većeg pritiska Osmanlijskog carstva. Njena mudrost i diplomatska umeća omogućila su da Srbija preživi u turbulentnom periodu.
Kako bi sačuvala državu i narod, Milica je sklopila savez sa Turcima, dajući svoju ćerku Oliveru za ženu sultanu Bajazitu I. Ovaj potez često se tumači kao žrtva iz nužde, ali i kao primer njene državničke odgovornosti.
Kneginja Milica bila je veliki ktitor. Podigla je više manastira, među kojima se ističe Ljubostinja, gde se zamonašila i dobila ime monahinja Jevgenija. Poznata je i po svojoj književnosti – napisala je Molitvu knezu Lazaru i poslanice koje se ubrajaju u dragulje srpske srednjovekovne književnosti.
Carica Milica ostala je simbol mudrosti, požrtvovanosti i snage srpske žene. Njeno ime se sa poštovanjem spominje u narodnoj tradiciji, a Srpska pravoslavna crkva je proslavlja kao svetiteljku.