Knez Lazar (1329–1389) bio je srpski vladar koji je ostao upamćen kao jedan od najvažnijih simbola srpske istorije i tradicije. Njegovo ime zauvek je povezano sa Kosovskim bojem (1389) i sa idejom mučeničkog izbora za „carstvo nebesko”.
Lazar je rođen u plemićkoj porodici i služio je na dvoru cara Dušana. Nakon raspada Dušanovog carstva, uspeo je da okupljanjem srpske vlastelinske elite postane najmoćniji srpski knez druge polovine 14. veka. Vladao je Moravskom Srbijom, čije je središte bilo u Kruševcu.
Najveći trenutak i tragični kraj Lazareve vladavine vezan je za 15. jun 1389. godine, kada je na Kosovu Polju došlo do sukoba srpske vojske sa Osmanlijama pod vođstvom sultana Murata. Iako ishod bitke nije bio odlučujući, Lazar je poginuo, a njegovo stradanje obeležilo je srpsku istoriju i kulturu.
Narodna predanja i epska poezija sačuvala su priču o knezu Lazaru kao o vladaru koji je izabrao večnu slavu i „carstvo nebesko” umesto prolaznog zemaljskog carstva.
Knez Lazar nije bio samo vojskovođa – bio je i veliki ktitor. Podizao je crkve i manastire, od kojih je najpoznatiji manastir Ravanica, gde su prenete njegove mošti. Ovaj period obeležen je i procvatom tzv. moravske umetnosti, karakterističnog stila u srpskoj srednjovekovnoj arhitekturi.
Lazar je u srpskoj istoriji i kulturi ostao upamćen kao simbol žrtve i odbrane vere i naroda. Srpska pravoslavna crkva ga je proglasila za svetitelja, pa se danas poštuje kao Sveti Knez Lazar. Njegov kult je postao stub srpskog identiteta kroz vekove, a Kosovska bitka mitološki temelj ideje slobode i borbe za pravdu.